Osnovna škola

Osnovnu poduku pismenosti djece u Karlobagu dugo su vremena davali kapucini u samostanu, jer državne ili javne škole nije bilo. Takvim načinom opismenjavanja bio je obuhvaćen samo mali broj djece i ovisio je o sposobnosti i dobroj volji pojedinih redovnika. I to malo poduke što su djeca dobivala nekima je komorskim službenicima i vojnim zapovednicima smetalo, pa su 1710. Karlobažani molili cara Karla da oci kapucini i dalje uče zapušteni puk. Kakvi su bili dometi takve pismenosti vrlo jasno govori Pittionijev izvještaj iz 1756. godine kada kaže da zbog nepostojanja škole vlada opća nepismenost.

Krajem vladavine carice Marije Terezije, donošenjem zakona i propisa 1774. i 1777. započelo je u većim selima i mjestima osnivanje državnih pučkih škola. Provodeći zakone i propise vojne su vlasti najkasnije 1780. osnovale takvu školu u Karlobagu. Gdje se ta škola nalazila i koliko je imala učenika posve je nepoznato. Nastavni jezik u školi bio je njemački.

Od 1821. o školi se mnogo više zna jer je sačuvan zapisnik primljenih naredaba vojnih i školskih vlasti od 1821. do 1856. godine, isključivo pisan njemački. Osim toga od 1827. do 1875. počela se voditi počasna knjiga u koju su upisivana imena naročito marljivih i naprednih učenika u pojedinim razredima.

Školska godina dijelila se na semsetre, a početak i kraj svakoga semsetra određivale su školske vlasti. Škola nije imala svoje zgrade već se nastava održavala u pojedinim kućama.

Navodeći imena pohvaljenih učenika za svaki razred odvojeno, počasnu knjigu potpisivali su direktor škole i učitelj, a pored njih često se kao supotpisnici javljaju gradski sudac odnosno kasnije načelnik, vjeroučitelj i školski nadzornik. Na taj način imena svih školskih direktora ili ravnatelja i učitelja poznata su u razdoblju od gotovo 50 godina. Zaključno s 1872. nastava je u školi bila na njemačkom. Od školske godine 1873./74. uvedena je nastava na hrvatskom, a škola je pretvorena u Građansku učionu.