Doba ograničena poleta

Ma koliko zaokupljali pažnju javnosti izbori za gradsko zastupstvo i njegovo raspuštanje, uređenje luke i gradnja lukobrana i pristaništa za brodove 1894. bili su od životne važnosti za Karlobag. Te je radove pratilo i uređenje gradske obale (rive), što je Karlobagu još više dalo izgled primorskoga grada. Parabrodi su svakoga dana redovno pristizali, dovozili ljude i robu, povezujući luke i obale. Dolazak i odlazak parabroda bio je središnji događaj u životu grada, pa se na obali okupljalo mnoštvo ljudi koji su znatiželjno promatrali putnike koji su silazili s brodova, ili očekivali svoje znance i prijatelje, Jednako tako pažljivo su pratili što se iskrcava i kome je koja vrsta robe upućena. Ispraćali su, također, i svoje sugrađane koji su putovali do Senja, Rijeke ili Trsta, pa i dalje, kao što je 1889. gradski načelnik Karlo Budak putovao u Beč.

Osim redovnih parobroda u luku su neprestano uplovljavali veći ili manji jedrenjaci, dopremajući vino, ulje i druge proizvode ne samo s obližnjih otoka, nego i sredozemnih luka. Na obali i luci uvijek je bilo živo: iskrcavani su brodovi ili se u brodove ponajviše tovarilo drvo. Tu su, također, i brojni prijevoznici s kolima i konjima koji su dovozili drvo, da bi odatle odvozili vino i druge vrste roba preko Velebita. Svoje brodove imali su i vodeći trgovci i bogatiji građani Karlobaga s kojima plove do Rijeke i Trsta, ili odlaze preko Jadranskoga mora u talijanske luke. Tim su brodovima upravljali vrsni kapetani i vrlo vješti mornari.

Krajem 1879. bilo je u vlasništvu trgovaca i poslovnih ljudi u Karlobagu 35 brodova nosivosti 340 tona sa 102 člana posade. Samo tri godine kasnije pao je taj brod na 16 brodova i 71 mornara.